Rekoh... molim ?
Molim te budi hrabra,i ne omani ovog dana,poche dan sa glupim stihovima,za nju...Aj neka je... Pusti sad to,malo mog ogorchenja,na ove minute tople... Ustanesh,polomish zidove,srushish stubove,svaki do jednog,i onda dodjesh da vidish,i uzivash,u propasti zgrade,kad ona STOJI ?! Kako?Naviko sam na nelogichnosti,ima ih svugde,ali,choveche,ovo je anti nature,protiv sile teze,protiv 9.81,ubrzanja,sile...Ili se stvorila tako jaka sila zla,da je ovu ponishtilA...Il' sam ja slep,ma moram da sam slep,moram to biti!Moram biti slep,jer ne zelim vishe te gluposti da gledam...Pricham ja tako o labudovima,koji ganjaju fazon,da gnjure u dno,kako bi zbog mene se stideli,zashto nisu ljubomorni kao ona,ma,"Hey,dignite glave,nadjite svoju lepotu...ne krasite moje rechenice sobom,nechu vas da uplichem u moje ... utopie...",ne stvarno,nemojte...Za ovo chu se ja postarati,nekako...snachi...valjda...Senegal,Etiopija, Imphotep.moch,zelja,blah,blah, shta ja imam od tih trelativnih pojmova,kad ne mogu da ih usaglasim nigde... Idem namrshten,parkom,shumom,a zar je bitno,nechim idem,nekim putem koji meni odgovara,asfaltom od pre petnest vekova,da taj mi prija nogama... Idem,i onako besno ,shutnem kamen,i pogledam gore,nema shta zemlji da kazem ,sa njom se sad ne pricha,kad skontash da su sve te stvari samo igra srca i twistovanju nerava,nemash vishe shta da prichash sa njom,legnesh u nju,i chutish tako,a dotad,ne ,ja gledam gore,pricham sa nebom,suncem,bogom,pticom,vatrom,vazduhom,nazovi kako hochesh,ali ono...Nishta ja tom nebu ne sugerishem,nego eto,ono DAMN,opet neko sranje,jel moralo bash danas ? A jel moglo drugachije,jel moralo bash tako kratko da traje,osechaj fini onaj,meki... Jel moralo bash tako ultra kratko...napadi insekata mi remete koncentraciju,zashto sam prgav...Ne mogu da se usresredim,na to...Sednem,pored jezera...shta li je vech,nemam ni ja pojma... Sednem ja tako...Iza mene neka galama...A ko je sad,da se usudjuje moj mir da prekida,da mu... zastAdoh,armija,vojska,iza mene... spremna da gine za mene... "Otkud vi,dobri ljudi,a shto ? ",rekoh ja onako,polaskan,i jako zbunjen... "NE,ne,nema govora,idemo,i idemo...kad god ti zatrebamo,mi smo tu,samo se seti...a ako nas zaboravish,e jebiga brate,shta da ti radim,puko si onda...",ae dobro rekoh ja sebi... a i njima... zanos je to uradio znam,ali zanos,na povredljivost i izadju prethodnog,drugachijeg zanosa,rradja se ovaj,stim da me josh onaj boli kad ga se prisetim...i onda opet,pa gde nadje sad,majka mu stara...zaboravih ove... Ne trazite ,aman ljudi razloge od mene,pusti me,pusti me,pusti me...Na kraju ostajem slab,i tinjam u sebi na klupi... Srushilo se...A kao plachem,a u stvari pretvaram se,da bi ovi ---- Опортунизам је непринципијелно коришћење повољних прилика за остваривање сопствених, уских, себичних прагматичних интереса и циљева, не водећи рачуна о моралу, општим интересима и дугорочним циљевима. Опортунизам се сусреће у свим сферама понашања особа мада се најчешће везује за политику и политиканство. Као црта личности, опортунизам је важна одлика тржишног карактера и конформистичке личности. ---- uzivali,i smejali se...I dok oni tako izlaze iz vode...polako,ne slute... da se ja semejem,ispod sastavljenih dlanova,bez vode iz ochiju,za koju oni misle,da su mi pune shake toga... A-ha!Skamenjeni odustashe od svojoh namera,dva tri uspedoh da sasechem,ali svejedno,lutanje ostade gotovo nepromenjeno,i isto... Vishe i ne znam,ne znam,shta sam hteo...I jedna,stvar,ma koliko ja bio zajeban,od strane neprimljenog feedbacka... " It takes a revolution to make a solution …" by BobMarley... chitaj,chitam,chitaj,chitam,daj mi da chitam,evo ti chitaj,chitaj,da chitam,chitam,chitam...http://en.wikiquote.org/wiki/Bob_Marley,da chitam,da chitam,zauvek chitam... tajfun je velik' mnogo... ovog puta... dragi moji...they would NOT survive... a ona,i ona druga,i oni... a opet me nervira,nije fer,nije fer,nije fer... nije fair play...













