Ljeto nula sedmo...
Mada nije josh kraj,al da se aj od njega za svaki sluchaj shto ranije sad oprostim... Choveche ovog ludila na plus pedeset,kad sve planove stavish u stranu,i stavish na prvo mesto prezivaljavanje u toku dana,kako to nema zimi ? Valjda smo nauchili zimske radne navike,i glupi raspust koji sjedish kuchi,za razliku od ljeta koji ne sjedish kuchi... Valjda je to sushtina... Neam pojma,trudim se da se drzim plana,da uradim sve shto sam zamislio na tachan nachin koji sam zamislio,onako po stavkama,tapa-tapa-tap,ali ne... T ose ne deshava,da li spletom okolnosti,ili chega vech...Tragam,tragam,trazim,isto ko sto trazim lad napolju,tako i trazim hlad...ali neeeeeeeeeee da sjedim,ne,ne u tom hladu,vech da pravim svoj,koji je malo vechi,i to onako,ma hey... Mislim da znate razlog shto ne pishem,to je to... A i ono pauza,ko i za sve ostalo to se to shvata... Ima sad neki kej prave kojeg niko ne primechuje,mzoete zamisliti toliki kej i niko tamo ne ide,hehehe,i ima jedna pozornica koja stoji na platou,koju su zaboravili da odnesu,i tako nekih gomilu stvari,za koje se razmishljam jako pametno da iskoristim... Za shta ? A otkud znam,shta budem hteo... Objekti su oko nas,samo ih treba iskoristiti wisely...


